Antibakterijski lijekovi, odnosno antibiotici, su lijekovi koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija. Oni predstavljaju jednu od najvažnijih skupina lijekova u modernoj medicini i omogućili su uspješno liječenje mnojih ozbiljnih bolesti koje su nekada bile smrtonosne.
Antibiotici djeluju na bakterije putem različitih mehanizama. Neki narušavaju staničnu stijenku bakterija, drugi ometaju sintezu proteina ili onemogućavaju replikaciju DNA-a. Prema načinu djelovanja razlikujemo bakteriostatske antibiotike koji zaustavlja rast i razmnožavanje bakterija, te baktericidne antibiotike koji direktno ubijaju bakterije.
Pravilna uporaba antibiotika je ključna za njihovu učinkovitost. Važno je uzimati ih točno prema liječničkoj preskripciji, dovršiti cijeli tijek liječenja čak i kada se simptomi poboljšaju, te nikada ne dijeliti antibiotike s drugim osobama. Nepravilna uporaba može dovesti do razvoja rezistencije bakterija na antibiotike.
U hrvatskim ljekarnama dostupno je nekoliko glavnih skupina antibakterijskih lijekova, svaka s karakteristikama i područjima primjene:
Najstarija skupina antibiotika koja uključuje amoksicilin i ampicilin. Djeluju razaranjem stanične stijenke bakterija i često se koriste za liječenje infekcija dišnog sustava, mokraćnog sustava i kože.
Skupina koja uključuje cefaleksin i cefuroksim. Slični su penicilinu po djelovanju, ali učinkoviti protiv šireg spektra bakterija. Koriste se za liječenje ozbiljnijih infekcija.
Uključuju azitromicin, klaritromicin i eritromicin. Alternativa su za pacijente alergične na penicilin i često se propisuju za infekcije dišnih putova:
Doksiciklin i tetraciklin spadaju u ovu skupinu širokog spektra djelovanja. Koriste se za liječenje atipičnih infekcija i određenih kožnih bolesti.
Ciprofloksacin i levofloksacin su snažni antibiotici rezervirani za ozbiljne infekcije kada drugi antibiotici nisu učinkoviti.
Antibakterijski lijekovi predstavljaju temelj liječenja bakterijskih respiratornih infekcija kao što su upala pluća (pneumonija), akutni i kronični bronhitis te sinusitis. Kod upale pluća, izbor antibiotika ovisi o uzročniku i težini bolesti, dok se kod bakterijskog bronhitisa koriste širokospektralni antibiotici. Sinusitis često zahtijeva dugotrajan terapijski pristup s antibioticima koji dobro prodiru u sinusne šupljine.
Cistitis i pijelonefritis spadaju među najčešće indikacije za antibakterijsku terapiju. Nekomplicirane infekcije mokraćnog mjehura liječe se kratkotrajan antibiotskim kursevima, dok složenije infekcije bubrega zahtijevaju duži tretman i ponekad hospitalizaciju. Izbor antibiotika temelji se na antibiogramu i lokalnim uzorcima rezistencije.
Antibakterijski lijekovi također se primjenjuju kod:
Najčešći neželjeni učinci antibakterijskih lijekova uključuju gastrointestinalne tegobe poput mučnine, povraćanja i proljeva. Alergijske reakcije mogu se manifestirati kožnim osipom, urtikarijom ili u težim slučajevima anafilaktičkim šokom. Posebno su česte alergije na peniciline i sulfonamide.
Dugotrajno korištenje antibiotika može dovesti do ozbiljnih komplikacija kao što je Clostridium difficile kolitis, uzrokovan narušavanjem normalne crijevne flore. Anafilaksija predstavlja životno ugrožavajuću reakciju koja zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
Važne mjere opreza uključuju:
Rezistencija bakterija na antibiotike predstavlja jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema današnjice. Ovaj fenomen nastaje kada bakterije razviju sposobnost preživljavanja unatoč djelovanju antibiotika koji su ih prije uspješno uništavali. Glavni uzroci razvoja rezistencije uključuju nepotrebnu uporabu antibiotika, prekidanje terapije prije propisanog vremena, nedovoljno doziranje i česta uporaba istih antibiotika.
Iznimno je važno završiti cijeli propisani ciklus antibiotske terapije, čak i kada se simptomi poboljšaju. Prekidanje liječenja omogućuje preživjelim bakterijama da se oporave i postanu otporne. Samoliječenje antibioticima bez liječničke dijagnoze također značajno doprinosi problemu rezistencije.
Farmaceuti imaju ključnu ulogu u edukaciji pacijenata o pravilnoj uporabi antibiotika. Posebnu pozornost zaslužuju multirezistentne bakterije poput MRSA (meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus) i VRE (vankomicin-rezistentni enterokok), koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju u bolničkom okruženju.
Strategije za smanjenje rezistencije uključuju:
Prije uzimanja bilo kojeg antibiotika nužna je liječnička dijagnoza koja potvrđuje bakterijsku infekciju. Virusi ne reagiraju na antibiotike, pa njihova uporaba kod virusnih infekcija poput prehlade ili gripe nema korist, već može biti štetna.
Striktno se pridržavajte propisanog doziranja i trajanja terapije. Neki antibiotici se najbolje uzimaju na prazan želudac, dok drugi zahtijevaju uzimanje s hranom radi smanjenja gastrointestinalnih nuspojava. Uvijek pročitajte upute na pakiranju ili se posavjetujte s farmaceutom.
Lijekove čuvajte na suhom, hladnom mjestu, daleko od djece. Antibiotike u obliku suspenzije obično se čuvaju u hladnjaku nakon pripreme. Ako zaboravite dozu, uzmite je čim se sjetite, osim ako nije vrijeme za sljedeću dozu.
Kontaktirajte liječnika ako se simptomi pogoršaju ili ako se pojave ozbiljne nuspojave. Probiotici mogu pomoći u održavanju zdrave crijevne flore tijekom antibiotske terapije. Važno je redovito pratiti poboljšanje simptoma i o tome obavijestiti liječnika na kontrolnim pregledima.
